Neuobičajene komplikacije preboljenja COVID-19: sindrom nemirnog – da prostite – š***a

Prije par mjeseci u Sveučilišnu bolnicu Medicinskog fakulteta u Tokiju javio se 77-godišnji muškarac sveudilj s kašljem i blago povišenom temperaturom u trajanju od nekoliko prethodnih dana, dakle s simptomima tipičnim za blaži COVID-19. Dijagnostičkom obradom utvrđeno je da ima pozitivan PCR-test na SARS-CoV-2, te je idućih deset dana zadržan u bolnici radi praćenja i liječenja blage upale pluća koju je razvio u sklopu COVID-19 bolesti, opisali su liječnici u časopisu BMC Infectious Diseases.

Zli brat blizanac

U tom prikazu kliničkog slučaja (zbog kojega ćete poželjeti primiti barem nekoliko dopunskih booster-doza cjepiva “za svaki slučaj, neka se nađe”), detaljno je opisano kako je unatoč hospitalizaciji njegov tijek bolesti klasificiran kao “blagi oblik COVID-19”, jer se brzo oporavio i nije bilo potrebe za intenzivnijim suportivnim mjerama oksigenacije. Međutim, neke druge zdravstvene poteškoće u njegovom slučaju pokazale su se u najmanju ruku neobičnima: bile su uglavnom u predjelu njegovog – da prostite – anusa.

“Prije nego što je preležao COVID-19, pacijent nikada nije osjećao analnu nelagodu”, pišu u tom kliničkom izvješću njegovi liječnici, već u toj uvodnoj rečenici zlokobno nagovještavajući nadolazeći analni nemir. “Međutim, nekoliko tjedana nakon otpusta, postupno je počeo osjećati analnu nelagodu i uznemirenost, na otprilike 10 cm dubine.”

Ako niste proktolog (stručnjak za bolesti anusa i rektuma), možda niste čuli za sindrom nemirnog anusa, jer je čak i u stručnoj medicinskoj literaturi prilično rijedak, praktički jedinstven), ali on je, kao što možete pretpostaviti, zli brat-blizanac sindroma nemirnih nogu (restless legs syndrome, RLS). Kod sindroma nemirnih nogu postoji neodoljiv poriv za pomicanjem nogu, a ponekad i “neugodan osjećaj puzanja u stopalima, listovima i bedrima”. Uostalom, detalje pročitajte u okviru uz tekst.

Uzročno-posljedične veze Covida i anusa

No, vratimo se 77-godišnjaku koji se, nakon što je pobjegao COVID-grobaru s lopate, uspješno oporavljao… osim što je od dolaska iz bolnice kući imao stalnu i neugodnu potrebu za kakanjem, koju pak nikakvo kakanje nije ublažavalo. Kao i kod sindroma nemirnih nogu, nelagoda koja se smjestila duboko unutar njegovog anusa poboljšala bi se kada je bio tjelesno aktivan, šetao i kretao se, da bi mu se simptomi tijekom odmaranja iznova vraćali i pogoršavali: neprestani nemir i poriv za ispražnjavanjem crijeva tjerao ga je na WC. Pa opet. I ponovo. I još.

Njegov nemirni anus bio je osobito nemiran noću, pa je pacijent je mogao zaspati tek uz korištenje većih doza tableta za spavanje. Kolonoskopijom (to vam je kao gastroskopija: fleksibilna optika i mikrokamera, samo što se gura s druge strane probavne cijevi) je utvrđeno da je s njegovim anusom, rektumom i debelim crijevom sve u redu, osim par bezazlenih hemoroida kojima se ne mogu objasniti navedeni simptomi. Naposlijetku su mu postavili dijagnozu „analno lociranog sindroma nemirnih nogu“, s obzirom na sličnosti između ta dva neugodna neurološka poremećaja.

“Od ranije je poznato da osim nogu i različiti drugi dijelovi tijela ponekada mogu biti uključeni u sindrom nemirnih nogu – počev od ruku, abdomena, lica, glave, usne šupljine, mjehura, pa sve do područja genitalija”, napisali su kliničari u svom izvješću (da, postoji i nešto što se zove „sindrom nemirnih genitalija“, a nije povezano s gledanjem PornHuba).

“Budući da naš pacijent prije nego što je obolio od COVID-19 nikada nije imao analne tegobe niti bilo kakve druge simptome rektalnog nemira, nego su se oni pojavili odmah nakon preboljenog COVID-19, smatramo da je u ovom slučaju njihova uzajamna povezanost uzročno-posljedičnog karaktera.”

Volontirajte za znanost

U članku se navode i druga izvješća o slučajevima neuroloških i psihijatrijskih komplikacija kod pacijenata nakon preboljenja COVID-19 bolesti, mada je u znanstvenom smislu teško pouzdano dokazati statistički značajnu uzročnu povezanost na temelju pojedinačnih izvješća o relativno rijetkim slučajevima. Statistički promatrano, nije nemoguće da je ovaj pacijent imao nesreću da oboli od COVID-19, a potom  nekoliko dana kasnije potpuno neovisno oboli od sindroma nemirnog anusa, posve nepovezano s COVID-19.

“Budući da neurološke i psihijatrijske nuspojave zahtijevaju kontinuirano longitudinalno promatranje tijekom dužeg vremena, trebalo bi nastaviti pratiti dugoročne ishode tih stanja. Do sada se nije obraćalo previše pozornosti na mogućnost uzajamne povezanosti COVID-19 i sindroma nemirnih nogu (i anusa), pa su takva stanja bila vjerojatno manje i rjeđe dijagnosticirana nego što se zaista pojavljuju. Stoga bismo trebali obratiti veću pozornost na slične slučajeve kako bismo detaljnije razjasnili uzajamni odnos između COVID-19 i nemira u anusu”, zaključuju autori ovog znanstvenog teksta.

Dakle, ukoliko ste preboljeli COVID-19, a sada osjećate stalni neugodni nemir… kako da kažem… tamo dolje, jel’te…, možete volontirati za znanost: javite se na adresu Tokyo Medical University Hospital, Department of Infection Prevention and Control, 671 Nishishinjuku, Tokyo, 160-0023, Japan. Tamo će vam dr. Itaru Nakamura rado napraviti kolonoskopiju i u cilju napretka znanosti detaljno proučavati vaš nemirni anus.

Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Pobornik teorijske i praktične primjene medicine i znanosti temeljene na dokazima, opušta se upitno ne-stresnim aktivnostima: od pisanja znanstveno-popularnih tekstova i objavljivanja ilustracija u tiskanom izdanju časopisâ BUG, crtkanja računalnih grafika i primijenjenog dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, fejsbučkog blogiranja o životnim neistinama i medicinskim istinama, sve do kuhanja upitno probavljivih craft-piva i sasvim probavljivih jela, te neprobavljivog sviranja bluesa.