NASA objavila plan za umirovljenje Međunarodne svemirske postaje

Astronauti na Međunarodnoj svemirskoj postaji žive i rade u kontinuitetu već više od 20 godina. Američku svemirsku agenciju to košta oko 3 milijarde dolara na godinu, pa na održavanje ISS-a i sve s time povezane troškove odlazi trećina NASA-inog budžeta namijenjenog ljudskim letovima u svemir. No, postaja je polako već zastarjela, pa NASA i Roscosmos već neko vrijeme istražuju uzroke za razne pukotine, rupe i curenja zraka koje su na ISS-u pronađene i zakrpane.

Unutarnja i vanjska strukturna oštećenja, zamor materijala i nepravilnosti u materijalima od kojih su moduli izrađeni, smatraju se glavnim uzročnicima sve bržeg starenja postaje. Ona bi zbog toga mogla u “mirovinu” i prije nego je to izvorno bilo planirano – ako ne cijela, onda bi zasigurno neki njezini elementi mogli biti izbačeni iz upotrebe prije kraja očekivanog životnog vijeka. Kako bi analizirali aktualno stanje na Međunarodnoj svemirskoj postaji, u NASA-i su za to zadužili ured glavnog inspektora, koji je prije nekoliko dana objavio svoje zaključke.

U orbiti do 2030. godine

U izvješću stoji kako trenutačni planovi predviđaju da se ISS umirovi 2024., no da će se to vrlo vjerojatno moći odgoditi do 2030. godine. Nakon toga bi trebao uslijediti složen i dugotrajan proces deorbitiranja. Produženje životnog vijeka ISS-a ključno je i za druge NASA-ine svemirske misije, pogotovo kompleksni projekt Artemis, u sklopu kojeg se planira vratiti ljude na Mjesec, tamo stvoriti trajnu bazu, pa potom poslati i ljudsku posadu na Mars.

ISS u svim budućim svemirskim misijama ima ulogu istraživačkog laboratorija, a istraživanja vezana za nove misije okrenute prema Marsu i Mjesecu neće biti završena do 2030. godine. Zbog toga bi moglo doći do određene “rupe” od nekoliko godina, tijekom kojih bi se istraživanja opasnosti i uvjeta u mikrogravitaciji morala prekinuti. To bi dovelo do situacije u kojoj se NASA-ine misije odvijaju s višom dozom rizika, ili se pak moraju odgoditi na nekoliko godina.

Kako bi se takva situacija izbjegla, NASA planira već do 2028. godine ostvariti suradnju s jednom ili više privatnih kompanija koje bi u orbitu poslale vlastite trajne svemirske postaje. Tako bi se dobilo razdoblje od dvije godine preklapanja, kada bi se istraživanja u niskoj Zemljinoj orbiti mogla odvijati i na ISS-u i na novoj postaji. Podsjetimo ovdje da je Blue Origin nedavno objavio planove za izgradnju jedne upravo takve privatne orbitalne postaje, čije bi dijelove mogao iznajmljivati zainteresiranima.

Djelomični prelazak na barem jednu privatnu postaju do 2028. godine predstavlja značajan financijski izazov, pogotovo iz razloga što nije sasvim poznato postoji li dovoljna potražnja koja bi komercijalno opravdala lansiranje privatne svemirske postaje u narednim godinama. Zaključak analize je da će NASA nakon 2030. godine vrlo vjerojatno doći u situaciju u kojoj neće moći održavati ISS i stalni boravak astronauta u orbiti. Stoga je od ključnog značaja povećati napore za očuvanjem strukturalnog integriteta ISS-a, kako bi u funkciji izdržao još najmanje osam godina.


Deorbitiranje

Kada dođe na kraj svojeg životnog vijeka, ISS će morati biti umirovljen i deorbitiran. Taj će proces zahtijevati intenzivnu suradnju NASA-e i Roscosmosa kako bi se postaja uništila na kontroliran i siguran način i kako bi njezini dijelovi mogli izgorjeti u atmosferi. Procjenjuje se kako bi proces gašenja i deorbitiranja postaje mogao potrajati oko tri godine, ili pola godine u slučaju nužde. Sve bi moglo koštati oko milijardu dolara.

Postaja će prvo postupno biti spuštena u nižu orbitu, otprilike na 250 sa sadašnjih 400 kilometara. Nakon toga napustit će je zadnja posada, zajedno sa svom potrebnom opremom i eksperimentima koje treba vratiti na Zemlju. Finalne instrukcije bit će poslane iz kontrole misije u Moskvi, nakon čega će postaja ući u atmosferu, raspasti se i izgorjeti, dok bi utjecaj na Zemlju trebao biti minimalan. Unatoč tome, za očekivati je da će do Zemlje doći određena količina krhotina, koje bi mogle biti opasne za ljude – pa će biti potrebno vrlo precizno odrediti mjesto deorbitiranja. Kao inicijalni kandidat za sada se ističe južni dio Tihog oceana.