Kena: Bridge of Spirits – Interaktivni crtić za odrasle

Prvijenac ekipe Ember Laba nije bez mana, ali svakako je riječ o vrlo zabavnom i oku ugodnom ostvarenju, u čijem smo prelasku (većim dijelom) uživali

Uz gomilu naslova koje u ovom najplodnijem dobu godine valja odigrati, Kena: Bridge of Spirits stigao nam je kao prijeko potrebna relaksacija. Priznajemo, ostavljali smo ga po strani i bavili se drugim “realnim” igrama, no kada je napokon došao red na Kenu, taj naslov i njeni protagonisti potpuno su nam se uvukli u srca i očarali nas jednostavnošću, dizajnom i grafičkom izvrsnošću, kakve se ne bi posramili ni suvremeni animirani filmovi Pixara i sličnih vrhunskih studija. Kena: Bridge of Spirits djeluje kao igra za mlađe igrače, ali već nakon prvih koraka postaje jasno da to nipošto nije, i čak će i prekaljeni ljubitelji platformskih akcijskih mozgalica, bez sumnje, naići na prepreke i osjećati se izgubljeno, no krenimo redom.

Kena: Bridge of Spirits prati mladu djevojku nadnaravnih sposobnosti, kojoj je cilj otpraviti duše mrtvih, koje su iz nekog razloga zaglavile u stvarnom svijetu, u dimenziju kojoj pripadaju, tako da ovo nije priča o Keni, već upravo o osobnim tragedijama duša koje moramo razriješiti tereta, i u konačnici pobijediti u borbi. Doduše, Kenu pogoni i prilično sebičan razlog, zbog kojeg to radi, što nam se realno nije pretjerano svidjelo, gledamo li cjelokupni ton igre, no to ostavljamo vama za otkrivanje. Uz to, na ovom putovanju prepreku će nam predstavljati i kletva bačena na čitavo područje, koja rezultira deformacijom određenih dijelova i napučenost čudovištima, a u rješavanju svih tih problema, imat ćemo i pomagače u obliku malih bića, Rotova.

Obično ne padamo na sladunjave kreature u igrama, no Rotovima nismo mogli odoljeti, pogotovo nakon što smo se prvi put osvrnuli i vidjeli kako nas slijede kao mali pačići majku patku, i kasnije ih počeli ukrašavati raznim kapicama koje smo putem pronalazili. Rotovi imaju razne sposobnosti interakcije s okruženjem, i bez njih je napredak nemoguć, pa će prenositi teške predmete na mjesta koja im zadamo, u bitkama se pretvoriti u ogroman čekić koji nanosi veliku štetu protivnicima, ili, primjerice, skinuti barijeru s izvora korupcije, kako bi je Kena udarnim valom štita mogla uništiti i vratiti prirodu u prvobitno stanje.

Sama borba prilično je jednostavna, i nakon nekog vremena postaje pomalo repetitivna, što pripisujemo nadogradnjama napada. Za razliku od sličnih naslova, nema grananja razvojnog stabla, gdje bismo na izbor imali različite sposobnosti, već svaka ima nekoliko zadanih unapređenja, pa, primjerice, ciljanje lukom i strijelom na višoj razini nakratko može usporiti vrijeme. Uobičajeni protivnici nikome ne bi trebali predstavljati problem, uz napomenu kako ove sa štitom, prvo treba razbiti jačim udarcem, dok oni s ovećim pokazateljem zdravlja imaju slabu točku koju je ponekad teško uočiti, a svidjelo nam se i to što kod svakog treba primijeniti drugačiju taktiku.

Napredak donosi sve veće izazove, bilo da se radi o borbama ili, pak, zagonetkama koje nam se nađu na putu. U početku smo spomenuli kako ovo nije igra za mlađe igrače, što dokazuje i potpuni izostanak bilo kakvih natuknica i opcionalnog sustava pomoći, koji bi nas uputio u to što treba raditi. Jednostavno dobijemo zadatak odlaska do određenog dijela mape, a kako ćemo do tamo doći, sami trebamo dokučiti. Ne jednom našli smo se u situaciji u kojoj smo lupili čelom u zid, kraj staze, za čije otključavanje očito trebaju neki preduvjeti, nakon čega smo, nakon nepotrebnog bauljanja i isprobavanja svega i svačega, krenuli natrag i na prethodnom području uočili da smo krenuli krivim putem. U drugom smo, pak, slučaju trčkarali naprijed-natrag i tražili neki predmet koji bi Rotovi mogli prenijeti i omogućiti nam skok na povišenu platformu, no u konačnici je bio dovoljan na prvi pogled nemoguć skok s udaljene staze, do koje dolazimo obilaznim i skrivenim putem koji smo smatrali neprohodnim.

Valja napomenuti da prvih sat-dva u igri teče poprilično sporo, i kao da nedostaje sadržaja (u početku nemamo ni luk), no nakon toga, stvari se zahuktavaju i otkrivaju puni potencijal ove platformske avanture. Istina, voljeli bismo vidjeti više opcija glede borbe, i barem kakav-takav sustav pomoći, koji bi privukao mnogo veći broj igrača, ali i ovako smatramo da je Kena: Bridge of Spirits vrijedan igranja, te ga preporučujemo. Nema sumnje kako je ovim naslovom ekipa Ember Laba na najbolji mogući način probila led i privukla pozornost velikih izdavačkih kuća, te da već imaju u planu nove projekte, među kojima možda čak i nastavak avantura simpatične Kene i malih Rotova.

Igrano na PS5, kôd ustupio proizvođač

Kena: Bridge Of Spirits

  • Grafika
  • Rotovi
  • Različite priče
  • Kasniji stadij igre
  • Međuscene

  • Izostanak sustava pomoći
  • Premalo opcija u borbama
Ocjena
82%

Cijena 299,99 kuna (PS5)